Zdravo svima! :)
Dok sjedim u toploj sobi sa pogledom na decembarski snijeg, gledam slike koje su obilježile ovogodišnje ljeto.
Neko je jednom rekao da je cijeli svijet jedna zemlja Istanbul bi bio njen glavni grad, ipak niko od nas ne vjeruje u neke stvari dok svojim očima ne vidi sva čuda što ovaj grad pruža. Čini mi se da ni dani ni godine ne bi bile dovoljne da se opiše nebo iznad Istanbula što ga nježno grli i svojim dugačkim rukama mu daje toplinu koju ne daje nikome drugom. Noću kad utihnu svi ostali glasovi čuju se zvijezde koje nježno pjevaju nad Bosforom misleći da ih niko ne čuje. Neka mjesta su naprosto neopisiva, njih jednostavno moraš osjetiti, pomirisati, doživjeti i shvatiti vlastitom dušom, takav je Istanbul, nikad ga niko neće razumjeti dok ne obujmi pogledom njegovu širini i osjeti svu toplinu koju ovaj grad pruža. Kad bih morala birati mjesto na kojem se osjećam kao na kraju svijeta to bi bio ovaj grad, njegov miris, nebo iznad njega što se beskrajno pruža hvaleći se svojom riznicom i njegova duša. Dušu Instanbula nema nijedan drugi grad i uistinu je Instanbul najmagičnije mjesto ovog svijeta.
U nastavku ću vam objaviti neke slike, da se i sami uvjerite u ovo što sam napisala :)
Nadam se da vam se svidio ovaj post. :)
Vidimo se sljedeći put, a u komentar pišite vaša sjećanja na ljeto. ♥
