Zdravo svima! :)
Decembar je već odavno zagospodario sarajevskim sokacima, uvukao se nečujno u kuće, zgrade, u ulice, uvukao se u ljude, pa se pokušavajući da mu prkose navlačili kapute i jakne štiteći se decembarskih hladnih dodira. Ne znam zašto, ali zima u ovom gradu ima neku posebnu čaroliju, kao da se Sarajevo rodilo zimi pa cijelu godinu čeka decembarska i januarska jutra da zasja u svom punom sjaju. U ovo doba ovaj grad prodiše punim plućima, na svom dlanu pokaže sve one dugo skrivene ljepote za koje malo ko od nas zna. Bijeli pokrivač mu pristaje ljepše nego julske haljine, imam osjećaj da ova bjelina naglasi svu skrivenu magiju ovog grada s dušom veličine cijelog svijeta. Iz godine u godinu me zadivljuju plesne koreografije malih pahulja nad srcem Sarajeva i naprosto mislim da neće doći dan kad će izvesti istu plesnu tačku onako slobodne gore iznad nas. Ulice su nekako tiše, svirači s vremena na vrijeme Ferhadijom rašire neku svima poznatu numeru i zašute kao da i oni sami radije slušaju zimu kako nad Sarajevom svira svoje najljepše melodije, sjeverac oštro raznosi mraz i širi sibirske mirise koji se već odavno mješaju sa sarajevskom toplom dušom dajući svima nama tako ugodnu i nepoznatu notu mirisa. Zima se u Sarajevu osjeti s prvim pahuljama što se nad njim rode i taj osjećaj traje sve dok i posljednju od njih sunce ne otopi pokazujući svoju snagu nad njihovim slabašnim bićem.
Prekrasnu idilu Sarajeva možete pogledati na slikama ispod. :)
Nadam se da vam se svidio ovaj post. ♥
